Na prvi pogled nam se čini kao da je u savršenom redu korištenje ove multifunkcionalne igračke. Roditelji je uglavnom koriste krećući od pretpostavke kako će njihovo dijete brže i lakše naučiti hodati, biti samostalnije u prostoru, zabaviti se, dok će roditelji uhvatiti nekoliko trenutaka mira posvećujući se drugim stvarima, poput kuhanja, spremanja i slično. No je li zaista tako?

Ona pred nas stavlja dva problema. Ozljede i zakašnjeli razvoj.

Dijete se u hodalici lako može povrijediti s obzirom da se u njoj može jako brzo kretati, može doseći i povući predmete koje bez hodalice ne može. Postoji opasnost od zadobivanja opekotina, pada niz stepenice..

Također, ona usporava djetetov razvoj te djeca u hodalici redovito kasnije prohodaju od djece koja ju nisu koristila. Kao i druge vještine, i hodanje se uči metodom pokušaja i pogreški. Dijete u hodalici pogreške koje radi ne ispravlja jer ne rezultiraju padom, pa ih nastavlja raditi, te ne uči održavati ravnotežu, što dovodi do toga da kasnije nauči samostalno hodati.

Hodanje i puzanje zahtijeva od bebe da se služi svim mišićima, i prednjim i stražnjim, dok u hodalici hoda po prstima tijelom postavljenim prema naprijed služeći se stražnjim mišićma, dok se prednji ne razvijaju.

Neprirodno je da dijete ne prolazi sve stepenice razvoja po redu, da pedalira nogicama prije nego je naučilo stabilno sjediti, puzati i hodati. Kralježnici je potrebno da prođe sve faze razvoja kako dijete ne bi imalo kasnije posljedice.

Nadalje, manji broj istraživanja govori u prilog tome da iste nisu štetne za djecu, iako su negativno ocjenjene u dosta većem broju slučajeva, dok su u Kanadi zabranjene u potpunosti.

Stoga dragi roditelji, oprez. Posvetite što je moguće više pažnje djeci i mogućnosti da se razvijaju na prirodan način. Ukoliko hodalicu ipak želite, koristite ju sa velikom pažnjom i u što je manjem opsegu. 10-15 minuta u komadu.

U trilogiji Stiega Larssona zao polubrat Liesbeth Salander, Ronald Niedermann, pati od rijetkog poremećaja zbog kojeg ne osjeća bol. No, za razliku od izmišljenog lika, bolest zaista postoji, a ima i ime: nasljedna senzorna autonomna neuropatija (HSAN) tip V.

Djevojčica iz SAD-a Gabby Gingras najpoznatija je osoba oboljela od ovog stanja. Kao dijete se nehotično i neprestano samoozljeđivala – ponekad doista ozbiljno. Zbog nemogućnosti da osjeti bol s vremenom je grizući pretvrde igračke i druge predmete izgubila sve zube. A zbog teške ogrebotine rožnice, liječnici su joj morali ukloniti lijevo oko.

Gabbyni roditelji osnovali su zakladu Gift of Pain, koja okuplja sve pogođene HSAN-om. Zasad su, širom svijeta, pronašli 39 osoba za koje smatraju da boluju od ovog stanja.

Preuzeto sa net.hr